Herta Haas 96 let
Kako diktatorjeve žene dolgo žive….Tito ga je pa potem biksal s teto Slobotove žene.
Haasova je bila leta 1914 rojena v Mariboru, v 40. letih pa je postala članica komunistične partije. S Titom sta se spoznala leta 1937 v Parizu, ko je bila kurirka, dve leti kasneje pa sta se v Carigradu poročila.
Zveza je trajala do leta 1941, ko je Tito v Beogradu spoznal novo partijsko kurirko Davorjanko Paunović Zdenko, sicer teto Mire Marković, soproge kasnejšega srbskega voditelja Slobodana Miloševića. Haasova je bila tedaj noseča in je nekaj dni po Titovem odhodu rodila sina Miša, poroča srbska agencija Tanjug.
Med vojno so jo nacisti na Hrvaškem aretirali, leta 1943 pa so jo zamenjali za častnika nemške vojske.
Tito je Herto Haas po dostopnih podatkih videl le še enkrat, leta 1946. Po vojni je živela v Beogradu in delala v zvezni vladi. Ponovno se je poročila in rodila še dve hčerki.
Vse življenje pa je zavračala stike z novinarji, šele pred dvema letoma je hrvaškemu režiserju Lordanu Zafranoviću uspelo imeti pogovor z njo za dokumentarni film o Titu, poroča avstrijska tiskovna agencija APA.
Sin Tita in Haasove Aleksandar Mišo Broz je zdaj hrvaški veleposlanik v Indoneziji.
Nekdanja Titova življenjska sopotnica je umrla 5. marca, pogreb pa je bil na željo pokojnice v družinskem krogu.
Umrla Herta Haas, Titova druga žena
Beograd, 09.03.2010., 11:55 | S.B.
Žena koju je Tito ostavio u poodmakloj trudnoći zbog kurirke Zdenke, majka njegovog sina Miše, Herta Haas umrla je u 96. godini u Beogradu i, po vlastitoj želji, sahranjena u krugu obitelji
Herta Haas (Foto: Vreme) Haas je bila sudionica Narodnooslobodilačkog rata i nositeljica partizanske spomenice, a nakon rata radila je kao stručnjak u Saveznom izvršnom veću Jugoslavije.
Rođena je u Mariboru 1914. godine, a revolucionarnom radničkom pokretu pristupila je kao student Ekonomske visoke škole u Zagrebu.
Herta Haas upoznala je Josipa Broza 1937. godine u Parizu kao kurika iz kraljevine Jugoslavije. Kao ljevičarsko-intelektualna metropola tadašnje Europe, Pariz je bio regrutni centar dobrovoljaca španjolskog građanskog rata i stanica na putu prema Moskvi, sjedištu Kominterne. Za vrijeme jednog od Titovih pariških boravaka, iz Zagreba je stigla kurirka s falsificiranim putovnicama za španjolske borce i nije ostala neprimjećena, navodi se u brojim Titovim biografijama.
Fatalni susret dogodio se tek nakon dvije godine. Vraćajući se iz Moskve, Tito je zastao u Istanbulu. Čekao je putovnicu kojom je namjeravao dobiti ulaznu vizu u Jugoslaviju. Opet je stigla Herta Haas. Ali, ovaj put dogodila se romanca, pa je par nakon povratka u Zagrebu nastavio zajednički život. Stanovali su u unajmljenoj kući, pod lažnim imenima Marija Šarić i inženjer Slavko Babić, zastupnik općine Sinj, u kojoj je tih godina vladala Radničko-seljačka stranka.
Idila je trajala samo do 1941. godine i početka Drugog svjetskog rata. Tito je u svibnju 1941. godine otputovao u Beograd, gdje je upoznao novu partijsku kurirku Davorjanku Paunović – Zdenku. Herta Haas je ostala u Zagrebu u poodmakloj trudnoći, a nekoliko dana nakon Titovog odlaska rodila je sina Mišu.
Hertu Haas i Titovog tek rođenog sina skrivao je od ustaša slavni diplomat Vladimir Velebit, u svojoj momačkoj garsonjeri.
Neposredno prije nego što je trebala zajedno s piscem Miroslavom Krležom otići u partizane, ustaše su je uhitile u stanu Ivana Krajačića Steve u Zagrebu, 1943. godine. Više je verzija o tome kako je izvučena iz zatvora i tko ju je izvukao poslije samo nekoliko mjeseci nakon zatočeništva. Po jednoj verziji, i za to je zaslužan Vladimir Velebit.
Herta Haas je 1943. godine razmijenjena za skupinu njemačkih znanstvenika zarobljenih u Bosni dok su tragali za uranom za Hitlerovu atomsku bombu. Nakon razmjene kratko vrijeme je provela u Vrhovnom štabu NOV i POJ, a potom je otišla u Sloveniju, gdje je ostala do kraja rata.
Nakon, Herta se udala i rodila dvije kćeri, a Tita je navodno vidjela još samo jednom, 1946. godine, u njegovom predsjedničkom kabinetu.
Sve Brozove žene
Službeno, Tito je imao četiri žene. Prvu suprugu, Pelagiju Bjelousovu, Tito je upoznao u SSSR-u kad je imao 24 godine. Vjenčali su se u Omsku i došli u Jugoslaviju. Dobili su sina Žarka. Kad je Tito završio u zatvoru, nakon Bombaškog procesa 1928. godine, Pelagiju su komunisti prebacili u Moskvu.
Tijekom veze s Hertom Haas, Tito je imao ljubavnicu Davorjanku Paunović, s partizanskim imenom Zdenka, koja je bila kurirka i Titova tajnica. Poznata je fotografija na Sutjesci, gdje ranjeni Tito diktira, a Zdenka drži stroj za pisanje na koljenima. Zdenka je umrla 1946. godine, a Tito ju je odlučio pokopati u dvorištu vile na Dedinju.
Jovanka Budisavljević i Tito vjenčali su se početkom pedesetih. Ostalo je nejasno jesu li se službeno razveli krajem sedamdesetih ili je sve ostalo samo na ‘šuškanju’.
Herta žrtev podle intrige
sreda, 15. april 2009
Avtor: Miro Simčič
S Herto Haas ni mogel manipulirati nihče, niti Tito, čeprav mu je bila po Đilasovih besedah neskončno predana.
Ženske v Titovi senci (8)
Herta je bila sedaj nenehno v Titovi bližini. Skupaj sta bila nekaj dni v Ljubljani, tu se je sestala tudi z Borisom Kraigherjem. Zatem sta Tito in Herta odšla skupaj v Zagreb, kjer je Herta najela garsonjero. Ilegalci so se izbrusili v svoji dejavnosti in za seboj so nenehno in sistematično brisali sledi. Tito je tedaj imel s seboj vso prtljago in Herta se je pozneje spominjala, kako je ob neki priložnosti morala s seboj vleči tudi Titove težke kovčke. Nekaj dni sta prebila v letovišču v Samoboru, potem pa sta skupaj odpotovala v Kamnik.
Herta se je dobro spominjala sestanka na Lisci. Spomnila se je tudi tega, da jo je Tito takrat fotografiral. Ljubljančani še niso prispeli in Herta je dobila nalogo, da jih poišče v Ljubljani. V Ljubljano je prispela z nočnim ekspresnim vlakom, da bi se sestala s Tonetom Tomšičem, ki naj bi jo povezal z Borisom Kraigherjem. Imela je 23 let in bila je požrtvovalna in odločna. Z nočnim vlakom se je tudi vrnila v Sevnico in v temni noči se je odpravila do kapele na Lisci, kjer jo je čakal Stari.
Tu je bil Milovan Đilas, ki je Herto glasno pohvalil za njen pogum: “Moja Mitra tega ne bi nikoli naredila!” je dejal. Herta si tu dovoljuje v izjavi intimen nežen spomin v zvezi z Titom: “Nosila sem damski kostim in ko me je Stari fotografiral, sem ležala na njegovem športnem žaketu, ki sem ga sama razprostrla po travi.” S Titom sta očitno imela oba isto nagnjenje do lepega oblačenja. Mariborčani se je spomnijo v letih po vojni, ko je prihajala v mesto. Pravijo, da se je znala zelo elegantno in mladostniško oblačiti ter da je spretno skrivala svoja leta.
Skrivna pot v Pariz
Tega 1938. leta je večkrat potovala s Titom na relaciji Kamnik-Vransko-Celje- Podsreda (tu je živela Titova teta). Tako so se izogibali osrednji železniški magistrali in policijskim racijam. Poletje sta preživela skupaj na Krku, ob koncu počitnic ga je spremljala s potniško ladjo do Trsta. Herta se je vrnila na Sušak, na jugoslovansko stran Reke, Tito je odšel v Pariz. Prejemala je njegovo pošto, ki jo je raznašala sodelavcem. Že konec julija pa je odšla v Pariz.
Zdenka Kidrič je Herto povabila v Pariz. Pred tem je naredila še en izpit na fakulteti in do decembra je zaman čakala na Tita v Parizu. O njem ni bilo novic. Prišle so govorice, da so ga zaprli. Hertini odnosi z jugoslovansko ilegalno skupino v Parizu so se zelo ohladili, Herta je ostala brez denarja in proti svoji volji se je morala vrniti v Zagreb. Tito se je v domovino tokrat vrnil preko Švice šele na začetku leta 1939. Sestal se je novi centralni komite KPJ, v njem je bila večina starih članov komiteja, od novih je bil samo Ivan Milutinović.
Marca, sredi izpitnih rokov, je Herta dobila nalogo, da mora v Pariz Titu odnesti pomembno resolucijo. Kot Nemki ji ni bilo težko prek Nemčije in Avstrije prenesti ilegalno dokumentacijo, ki jo je puščala na avstrijski strani v Gornji Radgoni na dogovorjenem punktu. Tito in njegova mlada ljubica sta se ponovno srečala pred ljubljanskim nebotičnikom. Kurirji so prinesli resolucijo iz Gornje Radgone in Herta jo je predala Titu. Zatem sta odšla v Zagreb, potem pa v Bohinj, kjer sta ju čakala Kardelj in Đilas. “Ali ti je tisti lonček s cvetlico bil nekakšna kamuflaža?” je Herto v partizanih vprašala Mica Šlandrova. Cvetlica ni bila kamuflaža, temveč dragoceno darilo. Herta je imela rojstni dan in Tito ji je daroval ta lonček, od katerega se nikakor ni hotela ločiti, je sentimentalno priznala Herta svoji tovarišici.
O svojih občutkih do Tita in skupnih doživetjih Herta ni nikoli govorila, te drobne izjave, obrobni nežni spomini pa kažejo, da je pri njej šlo za globoka čustva. Tvegala je ogromno, toda tega nikjer in nikoli ni obžalovala. Razen ideološke prepričanosti v komunistične ideje je nedvomno bilo usodnega pomena za njeno požrtvovalnost tudi globoko osebno nagnjenje do Starega.
Titu rodila Miša
Herta in Tito sta preživela poletne dneve v Splitu, potovala sta v Bjelovar in Samobor. Avgusta 1939. leta je spremljala Tita do mosta na Rječini na Sušaku. Bilo je nevarno, se je spominjala Herta. Ker se je predstavljal kot tujec, je moral pokazati potrdilo, da je menjal tujo valuto v Jugoslaviji. Imel je dve obleki, svetlo in temno, da bi bil čim manj upadljiv. Titove osebne dokumente je urejal Vladimir Velebit in Herta in Tito sta preživela dva tedna v Selcu. Herta je pozneje pripovedovala, kako se je bala za usodo svojega partnerja, ko je jugoslovanski carinik odnesel njegov potni list na pregled. Tita je spremljala sreča in že to jesen je predal Kominterni poročilo o delu centralnega komiteja KPJ, o razmerah v deželi po podpisu sporazuma Cvetković-Maček, o razmerah med ljudstvom ter o političnem vzdušju na vasi.
Druga svetovna vojna se je že pričela in Herta je dobila Titovo dopisnico iz Istanbula. Domov se je vračal prek Turčije. Herta se mu je kmalu pridružila, v domovino se je vrnila v času demonstracij v Beogradu, kjer je pred Vukovim spomenikom tekla kri. Prinesla je ilegalne materiale, ki naj bi jih tiskali, Tito pa je v Istanbulu čakal na novi potni list. Policija je odkrila ilegalno tiskarno, toda ilegalci so kljub temu spretno falsificirali dokument, tako da jih je Zdenka Kidrič pohvalila za spretno izdelavo vodnih pečatov na dokumentu.
Herta je Tita spremlja kot senca. V času najbolj prelomnih dogodkov in najbolj dinamičnega ilegalnega dela je prišlo do velike prelomnice v njenem življenju. Zanosila je in Titu je rodila sina Aleksandra – Miša naslednjo pomlad, ravno v času napada Nemčije na Jugoslavijo.
Politbiro KPJ je odločil, da mora Tito v Beograd. Bili so prepričani, da se bo predvidena vstaja proti nacistom lažje vodila iz Beograda. V dvorišču hiše, kjer sta živela, so imeli v gnojnici bencinske sode z dvojnim dnom, v njih so skrivali tajni arhiv CK KPJ. Po vojni so ta arhiv našli nedotaknjen. Tu se Hertina izjava mariborskemu muzeju prekinja. Ne pripoveduje nič o njunih nadaljnih odnosih s Titom, o njuni tedanji ločitvi in o tem, kako je ostala sama s sinčkom sredi vojne vihre. Njuna zveza se na tem mestu prekinja za vedno.
Herta kleči le enkrat
Po smrti Davorjanke Paunović-Zdenke 1946. godine, Titove četrte žene, ki ga je spremljala v bojni pohodih v času vojne, je Tito napisal 16 strani dolgo pismo in zaprosil jo je, naj se vrne k njemu. Pismo je videl Dedijer, toda ni ga prebral, začenjalo pa se je z »Draga moja Hertica». Pisma ni v Dedijerjevi zapuščini. Hertin odgovor je bil kratek, nekaj vrstic:«Dragi moj, Herta Haas pred moškim kleči samo enkrat!« Poročila se je, imela je še dve punčki in živi v Beogradu. Tita je vedno spoštovala kot očeta svojega sina. Kot pravi Đilas, se je Tito včasih jezil na njo in jo zmerjati s »folksdojčerko«, toda Herta še danes ni maščevalna. V intervjuju Globusu 2006. leta je spravljivo dejala:«Ločila naju je vojna!« Brez vojne bi mogoče bilo vse drugače.
Titovoga sina je po aretaciji Herte Haas partijska organizacija spravila na varno pri zagrebški folksdojčerski družini Mahnufrit, kjer je v vojnem času odraščal z njihovim sinčkom. Ivan Krajačić naj bi Dedijerju povedal, da je Herta izdala lastnega in Titovega sina ustašem, piše Dedijer v svojih dokumentih. Res sem to povedal Titu, je potrdil Krajačić novinarju. To naj ne bi zraslo na njegovem zelniku, ni si to izmislil, temveč je to slišal od nekega folksdojčera in zdelo se mu je potrebno, da to Titu tudi osebno prenese.
Po Titovi smrti, leta 1982, sta se Vladimir Dedijer in Josip Kopinič pogovarjala s Herto Haas o Krajačiću. “Ta človek mi je napravil veliko zla, še zlasti leta 1945 in 1946,” jima je povedala Herta Haas. Znano je, da je Krajačić pripeljal Jovanko Budisavljević na Titov dvor. Jovanka je bila idealen medij za manipuliranje in preko Jovanke je Stevo Krajačić postal eden od najmočnejših ljudi v državi. Pred njim sta trepetala tudi dr. Vladimir Bakarić in Edvard Kardelj, trdi Dedijer. Ali se ga je iz nekega razloga bal in ga toleriral celo sam Josip Broz?
Vprašanja brez odgovora
Zakaj se je Herta Haas zamerila Krajačiću? In zakaj je Dedijeru omenila leti 1945 in 1946 (1946 je umrla Davorjanka Paunović – Zdenka), ko se je Tito želel pobotati s Herto Haas? Izobražena in kultivirana ženska, poliglot, urejena ter stabilnega značaja, odločna in borbena v konfliktnih razmerah ni mogla biti tisti medij v vrhu oblasti, kakršen je Krajačiću bila Jovanka Broz mnogo let. S Herto Haas ni mogel manipulirati nihče niti Tito, čeprav mu je bila po Đilasovih besedah neskončno predana. Z Jovanko Broz pa je Krajačić zlahka manipuliral.
Zastavlja se nam intrigantno vprašanje: ali bi usoda Jugoslavije in osebno življenje Josipa Broza bili boljši, če bi leta 1946 uspela njuna pomiritev? Ne glede na kljubovalni Hertin odgovor na dolgo Titovo pismo, v katerem se je pokesal in želel pomiritev z njo, je Herta mogoče le bila na tem, da se s Titom pobota. Tudi tako se da razumeti njeno izjavo Dedijerju, kot odgovor na zlo, ki ga ji ne Krajačić povzročil leta 1946. Je Krajačićeva podla intriga bila tista pika na i, ki je onemogočila pomiritev Herte in Tita? Če imamo pred očmi osebne profile vseh petih Titovih žena, vse govori v prid temu, da bi Herta Haas bila idealna žena za državnika svetovnega kova, kakšen je Tito v času svojega življenja tudi postal.
Iako ju je Tito napustio zbog navodno najveće ljubavi svog života, sekretarice Zdenke, slovenska profesorica Herta Haas je i u dubokoj starosti s ljubavlju zborila o njemu.
Herta Haas, druga od četiri supruge jugoslavenskog vođe Josipa Broza Tita, preminula je u Beogradu 5. ožujka u 96. godini života. Ujedno je i baka intendantice zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta Saše Broz.
O njihovom ljubavnom životu nema puno pouzdanih detalja, kao ni o točnom broju njegovih supruga. Prema uvriježenoj predaji, prva mu je supruga bila Ruskinja Pelagija Belousova koja mu je rodila sina Žarka i još dvoje djece koji su umrli u ranoj dobi. Druga supruga, s kojom se nikada nije formalno vjenčao, bila je upravo profesorica slovenskog sveučilišta i zagrižena partizanka i komunistkinja Herta Haas. Upoznali su se 1937. godine u Parizu, a dvije godine nakon toga se seli s njom u Zagreb. Ona mu rađa sina Mišu, oca Saše Broz.
Prema svjedočenjima filmaša Lordana Zafranovića i Mire Šuvar koja je radila intervju s njom, Herta Haas je bila jako zaljubljena u Tita iako ju je napustio pa je govorila o njemu u superlativima i u poodmakloj dobi. Prisjetila se epizode kada je Titu nosila krivotvorenu putovnicu u Istanbul: najprije ju je smotala u tuljac, stavila u prezervativ, a onda gurnula u pastu za zube. Često je zbog njega bikla pretresana i maltretirana od strane policije, a Tito joj ju navodno naučio da “u ilegali moraš na svemu štedjeti, ali na vanjskom izgledu nikad”.
Ispričala im je i kako je zbog dobrobiti svojih drugova pokušala počiniti samoubojstvo rezanjem vena. Naime, kada su ju 1943. godine uhitile ustaše htjela je umrijeti kako ustašama ne bi odala niti jedno ime, no samo je izgubila puno krvi i preživjela. Ubrzo nakon što je izvučena iz zatvora doznaje da ju Tito vara te se rastaju.
Josip Broz Tito s brojnom obitelji
Jugoslavenski vođa napustio ju je zbog Davorjanke Paunović, među partizanima poznatije kao sekretarica Zdenka koja umire 1947. godine od tuberkuloze. Tito ju je navodno molio da mu se vrati nakon Zdenkine smrti. Josip Broz ženi još jedanput – u Beogradu 1952. godine za Jovanku Budisavljević, koja je stekla čin majora Jugoslavenske narodne armije. Herta je do kraja života imala još dvije kćeri s kojima je živjela u Beogradu.