Najdi forum

Splash Forum Starševski čvek Kapitulacija – podpisana

Kapitulacija – podpisana

Na današnji dan:

 

17. aprila leta 1941 so v Beogradu na poveljstvu druge nemške armade podpisali kapitulacijo jugoslovanske kraljeve vojske. Brezpogojno kapitulacijo sta podpisala nekdanji zunanji minister Aleksandar Cincar-Marković in divizijski general Milojko Janković. Kralj Petar II. Karađorđević in vlada sta že pred tem pobegnila iz države in se kasneje nastanila v Londonu.

 

 

1941 – Kapitulacija vojske Kraljevine Jugoslavije

Seveda – jasna stvar:

 

Zanimiv podatek je, da je bilo ob začetku vojne v Jugoslaviji od 165 generalov kar 161 srbske nacionalnosti.

Kaj vam to pove?

Nesposobni, neinteligentni, domišlavi, prlavi, posrani….

Nemškii vojaški stroj je bil takrat svetlobna leta pred vsemi. Še cel svet jih je komaj porazil. Če ne bi odprli toliko front na enkrat bi danes vsi govorili nemško.

Glede na nekdanje šparanje v markah in množično izseljevanje, a ne bi bilo bolje, če bi vsi govorili nemško in živeli v eni državi?

 

Prenehajte biti hinavci!

 

Vesel oče, bo treba bolje poznati zgodovino

 

Vir:

 

Jugoslavija bi na osnovu svojih spoljnopolitičkih principa priznala NDR i ranije, ali je u Istočnoj Nemačkoj posle rezolucije Informbiroa vladala antijugoslovenska histerija. Tita su, na primer, nazivali “fašističkim psom puštenim sa lanca”. Osim toga, šef Istočne Nemačke Valter Ulbriht – on je kao šef partije vladao državom na čijem čelu je formalno bio Vilhelm Pik – poznavao je Tita još od tridesetih godina iz hotela Luks u Moskvi i još tada se nisu podnosili.

 

Vili Brant u svojim memoarima piše kako ga je tadašnji zapadnonemački kancelar Konrad Adenauer pitao za mišljenje o tome što je SFRJ priznala Istočnu Nemačku, ali mu nije dao da izgovori do kraja i rekao: “Ja ću vama reći kako ja to vidim, taj Tito je običan razbojnik.”

 

Posle posete Belgiji i Luksemburgu 12. oktobra 1970. godine Titov avion je, za širu javnost neočekivano, sleteo na aerodrom Keln-Bon i on se sa Brantom povukao u dvorac Retgen. O tom susretu gotovo ništa nije poznato. Koliko ja znam, razgovarali su na nemačkom bez prevodioca.

 

Tito se tokom života susretao sa dvojicom kancelara Savezne Republike Nemačke, Vilijem Brantom i Helmutom Šmitom, a takođe i sa dvojicom predsednika Partije, praktično vođama, Nemačke Demokratske Republike, Valterom Ulbrihtom i Erihom Honekerom. Koliko se Tito i Ulbriht privatno nisu podnosili videlo se i po tome kako su se privatno međusobno oslovljavali, što je donekle delovalo komično. Ulbriht je Tita oslovljavao sa “Valter”, iako se i sam zvao Valter, što je bilo ilegalno ime Josipa Broza u Kominterni pre nego što je uzeo pseudonim Tito; Tito je svog istočnonemačkog partnera prezrivo oslovljavao prezimenom “Ulbrihte”.

 

 Helmut Šmit za vreme Drugog svetskog rata bio je kapetan artiljerije Hitlerove vojske….

New Report

Close