Nemoj otici,
tu ostani sa mnom,
i daj mi ruku da se moja zagrije,
nek’ sve se vrati sto je bilo prije,
pa makar da je davno pokopano.
Makar je mracno,
ti ne pali luci,
sve vidi tko je proplakao noci,
nema zelja tko je vjecno u samoci cekao,
znajuc’ kako usud muci.
Pred nama sad su samo krhotine.
U srce moje gledaj:kako malo
od svih rijeci
medju nama ostalo.
Kajanje osta,
sto nece da mine.
Nemoj otici,
ne govori nista,
nek’ tece dalje slijepih snova rijeka
i nek’ u cunu nosi dva covjeka,
a svejedno je gdje su pristanista.
………..

Na pa si me zdej…)))))))))))))))))))))))))))))))))))9

lagat….nisem te ….še…hehehehhe

ampak, če bi bila..ops…..te raje privat meilam…hihihi