tata vozi polako
Na cesti od sunca i kiše
danima putujem ja,
odumoran, ne mogu više,
oči željne so sna.
dok ljudi uvijek nekod žure
i nervozno pritišču gas,
na radiu što uvjek u avtu mi svira,
čujem jedan nježan dječji glas:
Tata vozi polako,
vrati se sretno v dom svom,
bez tebe uvjek ostaje prazna mjesta u srcu mom.
Tata vozi polako,
vrati se sretno v dom svom
naša mama uvjek je sama,
dok čeka na povratak tvoj.