vic (ni slov.)
Mujo:
Učiteljice, učiteljice, uvijek vi mene pitate, a, jel´ mogu sada ja vas nešto da priupitam?
Učiteljica:
Može Mujo, ajde pitaj.
Mujo:
Evo, vidite, naša mama Fata, je sinoć skuhala pet krompira, a ima nas šestoro male dječice, ja najstariji. Šta mislite, kako nam ih je razdjelila, da smo svi dobili jednako i nismo se posvađali?
Učiteljica:
Pa, kako to?
Mujo:
Moja draga mamica Fatica je mnogo promućurna – od prirode ba pametna, napravila je pirekrompir.
Švercali Mujo i Haso rijetku i skupu vjevericu preko granice. Da je
carinici ne bi našli, Mujo je stavi u gače. Prošli su granicu, i taman
Haso pocne komentirati kako je sve dobro prošlo a Mujo izvadi
vjevericu, slomi joj vrat, baci ju, skače po njoj, pa je na kraju šutne u
grmlje
…”Bolan Mujo što ucini, pa to je bilo nasih 5000 eura!”
– “Haso! Dok mi je za kurac mislila da je grana i njihala se, izdržao sam! Dok je za jaja mislila da su orasi i pokusala ih razbiti jedan i drugi, izdržao sam! Dok je za šupak mislila da je rupa u drvetu i zavukla se ko u gnijezdo, izdržao sam!”
– “Pa dobro Mujo, a što to nisi mogao izdržati?”
– “Mater joj jebem, kad je pocela vući orahe u gnijezdo!”.
Za 30 godina braka Fata priredila Mujinu omiljenu večeru.
Pita Mujo:
– Fato, dušo, šta si nam napravila za godišnjicu?
Kaže Fata:
– Ćevape. I iznese pred njega.
Mujo ostane u čudu zabezeknuo se: na tanjuru velika lepinja, dobro namočena i u njoj samo jedan maleni ćevap.
– Pa, šta je ovo bona, Fato, samo jedan mali ćevapčić u ovol´koj lepinji?
– Eto, moj Mujo, pa da i ti vidiš, kako je meni bilo 30 godina sa tobom.