Še ena pesmica od Vesne Pisarović

SVRHA LJUBAVI

Sa tobom sam jedno jutro zaspala,
I nisam se još probudila,
Čujem djecu napolju.
Neku dragu muziku,
I polako vrijeme vrača se.
Tvoje usne opet ljube me,
Ja još vidim te,
U svakom licu prelijepom,
Svaka ulica na tvoju podsječa,
I svaka ljubav mi na tebe miriše,
Iako ne znam dal me čuješ,
Sada pitam te,
Šta je svrha ljubavi,
Kad tako boli,
Zašto srce slomi se,
Kad stvarno voli,
Izgubila sam sav svoj svijet,
Ali dalje pitam se…
Šta je svrha ljubavi kad nemam te,
Još uvijek sama sam,
Jednak mi je svaki dan,
S tobom ustajem,
I opet upadam u san.
Čini se živim kao i prije,
Al iznutra umirem,
Jer oko što me voljelo,
Zauvijek se zatvorilo…

hhh….a si ziher, da ….

…hmmm…

..ja ču tebe nočima sanjati,
ime tvoje nečujno dozivati,
ti si vizija mog sna,
dušo moja željena,
oći moje traže te,
usne moje čekaju te,
dođi dušo moje,
čekam te…..

opsssssssssss